preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Korisne stranice

 

RSS MZO
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: nema podataka
RSS Upisi.hr
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: nema podataka
Školovanje u RH
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: nema podataka
Portal za škole
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: nema podataka
 

SIGURNOST DJECE NA INTERNETU

 

 

Internet je značajan izvor informacija, među kojima ima vrlo korisnih ali i onih koje mogu biti opasne za djecu. Važno je da roditelji budu informirani o mogućnostima i opasnostima koje Internet donosi, a u razgovoru s djecom odrede pravila ponašanja i predostrožnosti kojih će se držati djeca i odrasli u obitelji. Stalan kontakt s djecom i razgovor s njima su najbolji savjeti za zaštiti djece na Internetu, baš kao i kod drugih problema s kojima se djeca mogu susresti.

 

Detaljnije se možete informirati na sljedećim poveznicama:

 

Sigurnost djece na internetu (CARNet)

 

Sigurnost i zaštita na internetu (za roditelje)

 

Internetski život djece - kako ga pratiti?

Danas internet koristi oko 1.2 milijarde ili oko 18 % svjetske populacije (svjesno), a nesvjesno čak oko 30 posto (kroz razne uređaje, telefone, televiziju). Od toga je polovica u uzrastu od 5-18 godina. Sadržaji koje djeca koriste su uglavnom „zabavnog” karaktera – slike, filmovi, chat... i drugi sadržaji za zabavu. 

Najpopularnije među njima su stranice za upoznavanje preko Interneta, MySpace i Facebook. Zastrašujući je podatak da je 57% djece na Internetu vidjelo neku vrstu pornografije.

Nakon navedenih statistika, činjenica da mnogi roditelji smatraju djecu sigurnijom kod kuće pred računalom nego na ulici, postaje vrlo zabrinjavajuća. Ali došao je trenutak da tu tezu stavimo pod veliki upitnik.

Nasilja je na Internetu sve više, a u okruženju virtualne komunikacije na prvi se pogled čini kako zakon, tehnologija, škole i roditelji mogu učiniti vrlo malo za njegovo zaustavljanje.

Naravno, računalo i Internet nisu mračna strana svijeta, ali nekontrolirana i besciljna upotreba Interneta je velika opasnost za djecu i za odrasle. Kada su djeca u pitanju, opasnost je, naravno, i puno veća.

Komunikacija putem Interneta

Najčešći način pristupa zlonamjernih osoba prema djeci putem Interneta su razni oblici lažnog predstavljanja, (uglavnom je to dobar virtualni prijatelj vršnjak, pun razumijevanja). Nakon što zadobije djetetovo povjerenje slijedeća faza je slanje fotografija, upućivanje na web portale ili zakazivanje druženja i razmjena osobnih kontakata. U ovoj posljednjoj fazi se dijete prisiljava putem ucjene ili običnim sistemom sile na željenu aktivnost.

Mobilne igračke (telefoni) su visokorizična kategorija uređaja koji neometano prenose ilegalne sadržaje, a pružaju i velike mogućnosti samog kreiranja takvog sadržaja. Sve češće smo svjedoci filmova snimljenih mobilnim telefonom čiji su ciljevi ismijavanje, ucjena... S obzirom da u prosjeku svako drugo dijete ima svoj mobilni telefon, a samo je mali broj u kontroliranim uvjetima, opasnost od mobilnog pristupa djeci i zlostavljanja je sve veća. Zabrinjava i podatak da je u 2006. godini na Internetu s područja Hrvatske uklonjeno na desetine datoteka video-materijala u režiji djece od 12 do 16 godina. Djeca u školama sama postaju zlostavljači i ucjenjivači (vršnjačko nasilje preko Interneta i mobilnih uređaja), dok odgovorne osobe nisu sigurne što učiniti da bi se to spriječilo.

U ovoj se priči ne može zaobići i najpopularnije, ali istovremeno i najopasnije područje Interneta – chat room odnosno soba za čavrljanje. Ovakav servis omogućava djeci da virtualno putuju u bilo koji dio svijeta, da razgovaraju s bilo kim, razmjenjuju poruke s ljudima o kojima ništa ne znaju i koji su za njih potpuni stranci. Dijete ne zna tko je s druge strane, a to često mogu i znaju biti odrasli. U svojoj naivnosti i želji da se upozna s vršnjacima iz drugih krajeva i zemalja, dijete sasvim iskreno i naivno pruža informacije o sebi, svojim godinama, uzrastu, spolu, mjestu boravka, školi... Putem chat-rooma pedofili saznaju sve o djetetu, kuda se kreće, što voli, kakav mu je raspored, u kakvim je odnosima s roditeljima...

Pedofili se čak ne moraju niti uključiti aktivno u razgovor, već samo skriveno pratiti razgovor među djecom i tako prikupiti informacije. Polako, ali sigurno pedofil kod djeteta stječe povjerenje, uvjeravajući ga da mu je on iskreni prijatelj i da njihove tajne samo oni znaju. Naravno, sve se radi s idejom da se jednoga dana sretnu, upoznaju i druže

Kako roditelj može utjecati?

Tehnička sredstava su djeci sve dostupnija, a odrasli nažalost, najčešće nisu svjesni opasnosti. Često nisu svjesni što djeca rade na različitim tehničkim pomagalima (što pišu u porukama, što slikaju mobitelima i sl.) zato što za to ili nemaju vremena ili ne žele narušiti privatnost vlastite djece. Mnogi se roditelji zbog vlastitoga neznanja i neiskustva u području računala osjećaju nesigurnima i       nemoćnima pa o tome niti ne razgovaraju sa svojom djecom.

Kako pomoći kao roditelj? Najvažnije je primjetiti i najmanju promjenu ponašanja djeteta. Ako dijete više boravi izvan kuće nego obično, ako provodi više vremena za računalom, pokušajte otkriti zašto.

Objasnite svojoj djeci da nikada ne šalju svoju fotografiju nepoznatim osobama kada ih oni to traže putem Interneta, da se ne upoznaju prije nego što to kažu svojim roditeljima, kao i da je izuzetno važno da to upoznavanje bude na nekom javnom mjestu.

 Važno je djecu upozoriti ako im netko preko Inteneta uputi nepristojnu ponudu ili riječ, da ne odgovaraju na to, nego da prekinu takvu vrstu komunikacije, a svojim roditeljima skrenu pažnju na to što im se dogodilo.

 Pronađite vremena za djecu, nemojte umjesto svojeg društva djeci ponuditi računalo i Internet. Naučite više o računalima tako da možete razgovarati s djecom o njima zanimljivim temama. Uvedite jasna pravila ograničenja upotrebe računala, primjerice; računalo se smije korisiti nakon škole i nakon što je završena zadaća.

 Postavite računalo u dnevni boravak, ne u dječju sobu jer tako možete nadgledati djecu dok su na Internetu i vidjeti koje stranice posjećuju. Potičite upotrebu računala kao alata za učenje i druženje, a ne isključivo za zabavu (npr. igrice).

 Ako roditelji doznaju da im je dijete žrtva nasilja preko Interneta, trebaju poduzeti sljedeće:

  • podučiti dijete da ne odgovara na nasilne, prijeteće ili na bilo kakav način sumnjive poruke
  • ne brisati poruke ili slike, jer mogu poslužiti kao dokaz pokušati otkriti identitet nasilnika kako bi se mogle poduzeti odgovarajuće mjere za sprečavanje nasilja
  • kontaktirati internetskog providera,kontaktirati školu ako je identitet nasilnika poznat,
  • pokušati kontaktirati njegove roditelje (jer postoji velika vjerojatnost da oni ne znaju kako se njihovo dijete ponaša)
  • kontaktirati policiju ako poruke preko interneta sadržavaju prijetnje nasiljem, uhođenje, napastovanje, dječju pornografiju i sl.

Izvor:  www.skole.hr

 

 

Naučite svoje dijete kako reći "ne"

 

 

 

 

Rizično ponašanje i ovisnost kod djece i mladih, po nekim teorijama, nastaje kod mladih koji nisu zadovoljni položajem u vršnjačkoj skupini, uspjehom u školi ili sportu, komunikacijom u obitelji ili ljubavnim životom, pa počinju priznanje i uspjeh tražiti na neki alternativni način, često društveno neprihvatljiv. 

 

        Primjerice, pokušat će se istaknuti u tome koliko je alkohola popio, koliko puta se napio, je li probao drogu, je li ga uhvatila policija i sl. A sva istraživanja, i u Hrvatskoj i u svijetu, pokazuju da mladi koji su skloni riziku na jednom području češće pokazuju sklonost i drugim oblicima rizičnog ponašanja, primjerice oni koji konzumiraju alkohol češće i puše, skloniji su eksperimentiranju s marihuanom, češće sudjeluju u tučnjavama, sitnim krađama i sl.

        Prevenciju ovisnosti i općenito rizičnog ponašanja stoga treba početi u djetinjstvu odgojanjem djeteta koje će se moći oduprijeti pritiscima okoline jer će biti samopouzdano i imati izgrađene vrijednosne stavove.

Protiv ovisnosti od malih nogu

        U sprečavanju razvoja rizičnih ponašanja koja vode u ovisnosti roditelji imaju veliku ulogu jer odnosom prema djetetu, odgojem i pravilnim usmjeravanjem od najranije dobi mogu svesti na minimum rizik da dijete upadne u začarani krug ovisnosti. Iako roditelji često toga nisu svjesni, njihov je utjecaj na to hoće li doći do razvoja ovisničkog ponašanja kod djeteta vrlo velik.

        Utjecaj vršnjaka na djecu je moćan, no roditelji mogu indirektno utjecati na izbor vršnjačke skupine i funkcioniranje djeteta unutar nje. Samo oni mogu izgraditi i ojačati dječje samopouzdanje i samopoštovanje, a djeca s visokim samopouzdanjem mogu preuzeti ulogu vođe u skupini. Ako su vrijednosti djeteta do adolescencije pravilno postavljene i ako imaju izgrađeno samopouzdanje, ono će znati reći: "Ne, meni (nama) to ne treba". Ako dijete nije samopouzdano nego nesigurno, slijedit će pravila skupine, samo da bi bilo prihvaćeno.

Prepoznajte kad dijete želi razgovarati

        Korijeni dobre ili loše komunikacije sežu u rano djetinjstvo. Tzv. mirna faza, od četvrte godine do puberteta često se zanemaruje, a upravo u njoj roditelj može postaviti temelje za dobru komunikaciju s djetetom i izgrađivanje međusobnog povjerenja. Ispitivanjima se ne postiže ništa jer djeca ne razgovaraju na isti način kao odrasli. Dobra komunikacija roditelj-dijete znači slušanje i praćenje djeteta, opažanje i reagiranje. Vrlo je važno znati prepoznati trenutak kad dijete želi nešto reći i tada sve ostalo zanemariti i posvetiti mu se. Ključno je prepoznati neverbalne znakove koji pokazuju da se djetetu dogodilo nešto neugodno: ako vas izbjegava, ne gleda u oči ili mu je držanje drugačije, na to treba odmah reagirati te istražiti što se dogodilo i razgovarati s djetetom o tome. Razgovarajte uvijek bez osuđivanja, jer takav će pristup omesti komunikaciju i blokirati dijete.

Pitanje radoznalosti

        Mladi piju alkohol ili uzimaju drogu zbog dva osnova razloga: znatiželje i pozitivnih očekivanja (nadaju se da se bolje osjećati, da će biti opušteniji, da će lakše prići osobi koja im se sviđa itd.). Ne znaju kakve rizike takvo ponašanje nosi, stoga im treba što ranije početi govoriti o lošim stranama uživanja alkohola i droga. Sa 11 godina djeca bi već trebala znati osnovno o opasnostima koje nastaju zbog uzimanja alkoholnih pića ili droge. To im mora objasniti roditelj – ne može se uzdati da će dijete sve potrebno naučiti u društvu ili preko interneta i drugih medija, jer tako dobivene informacije mogu biti djelomične ili netočne.

Kad zvoni za uzbunu

        Roditelj treba uočiti znake upozorenja da se nešto događa s djetetom i odmah reagirati te istražiti što stoji iza promjena ponašanja. Znakovi koji ukazuju na problem mogu biti:

  • iznenadno popuštanje u školi
  • markiranje i puno neopravdanih sati
  • promjena prijatelja i društva
  • često traži dodatan novac
  • često prekida telefonski razgovor kad roditelj uđe u prostoriju
  • ne govori s kim se druži i kamo ide
  • među stvarima ima rizle, tablete ili druge tvari zamotane u papirićima.

        Roditelj ne smije nasjesti na neuvjerljiva objašnjenja, već treba istražiti što se događa. Nemojte pomisliti „To se mom djetetu ne može dogoditi" i prijeći preko svega zbog održanja lažnog mira. Ako ne znate kako postupiti, potražite profesionalnu pomoć kod liječnika obiteljske ili školske medicine. Ako sumnjate da dijete nešto uzima, odvedite ga u centar za prevenciju ovisnosti i raspitajte se što činiti, ako treba i testirajte ga na droge. Problem ovisnosti treba otkriti što ranije i odmah se suočiti s njim. Ako problem postoji, sigurno neće proći sam od sebe.

Ne zaboravite pušenje

        Od ranih nogu trebalo bi kod djece razviti odbojnost prema cigaretama. Djeca počinju eksperimentirati s cigaretama u sve nižoj dobi, stoga i preventivni programi trebaju početi što ranije. Djeca trebaju shvatiti da je pušenje štetno za zdravlje, ali i za izgled, a i košta. Prve informacije o štetnosti pušenja djeca bi trebala dobiti već u vrtićkoj dobi, na jednostavan način. Recite, primjerice: "Ovdje je jako zadimljeno, to nije zdravo, od toga ćeš kašljati, pa ćemo izaći", "Zamolimo osobu koja puši da to ne čini ovdje jer to šteti tvom zdravlju" i sl.

        Pritom je važno i jeste li vi pušač. Niz istraživanja pokazao je da djeca pušača češće postaju pušači nego djeca nepušača. Roditelji su djeci uzor i ona imitiraju njihovo ponašanje. U ovom slučaju to znači da bi roditelji trebali prestati pušiti ili barem izlaziti iz zatvorenog prostora dok puše te jasno reći djeci da je to štetno, ali da ne mogu prestati.

        Pametno je djeci skrenuti pažnju na medijske osobe koje im se sviđaju, a ne puše. Nije dovoljno tu i tamo „održati predavanje", važno je kontinuirano im ponavljati da je život bez cigareta dulji i kvalitetniji jer su djeca stalno izložena indirektnom reklamiranju cigareta i pritisku vršnjaka koji su počeli pušiti. U prevenciju se ubraja i boravak na otvorenome i bavljenje sportom, jer to su aktivnosti koje nisu povezane s pušenjem.

 

 

Izvor: http://www.vita.com.hr/roditelji-i-djeca/moje-dijete.html

 

Mali vodič kroz pubertet

 

Koliko se god psihički pripremali na dolazak puberteta u vaš dom, u trenutku kada 'napadne', vjerojatno ćete zbog nekih stvari ostati šokirani i nemoćni. Doktorica psihologije Jennifer Powell-Lunder, nudi nekoliko savjeta roditeljima...

 

Higijena

 

Tijekom puberteta tjelesna kemija se mijenja. Zbog veće aktivnosti nadbubrežne žlijezde, znojenje i miris tijela su intenzivniji, pa znaju biti i neugodni. Iako će vam možda biti nelagodno to spomenuti djeci, bolje je da to čuju od vas nego nemilosrdnih vršnjaka.

Jedan od načina je da im osvijestite potrebu o stvarima koje su im potrebne da bi održavali svježinu i čistoću. Dezodorans je potreban u toj dobi. Pristupite kao ponosan roditelj, neka zna da ste sretni što su tako zreli. U tom kontekstu objasnite da su dovoljno zreli da počnu koristiti proizvode za higijenu primjerenu njihovoj dobi.

Nemojte se iznenaditi ako reagiraju s ljutnjom ili uznemirenošću. To može biti neugodna tema. Nekada se najteže nositi s emocijama stida, što oni mogu osjetiti.

Temu postavite kao najnormalniju stvar na svijetu i svakako im dajte do znanja koliko ih volite.

Hormoni


Adolescentska tjeskoba je jedno od obilježja puberteta. Nije neobično da u predtinejdžerskoj fazi i ranim tinejdžerskim godinama djeca budu ćudljiva i/ili emotivno osjetljiva. Tijekom puberteta hormonalne promjene mogu pridonijeti tim promjenama raspoloženja.

Izbjegavajte hodanje po jajima s vašim predtinejdžerom, ali ipak pokušajte da vas njihove brze promjene raspoloženja i stavova ne vrijeđaju ili frustriraju previše.

Nemojte se iznenaditi ako odjednom u ljutnji zalupe vratima sobe, a već sljedeće minute izađu i pristojno pitaju što ima za večeru. Predtinejdžeri nisu svjesni koliko ljutiti ili frustrirani znaju postati. Razvojno govoreći, to je zato što su po prirodni egocentrični.

Zbog toga ne mogu vidjeti stvari iz vaše perspektive. Dobra je vijest da je, premda djeluju ljutito, to vjerojatno tek kratkotrajni osjećaj koji ih brzo prođe.

Može biti korisno suptilno im ukazati da znaju raditi ili govoriti stvari koje vas frustriraju ili ljute. To će ih potaknuti da porade na vještinama kojima će naučiti bolje upravljati svojim emocijama.

Glavobolje


Pokušajte se ne uznemiravati zbog malih stvari. Pubertet je i vrijeme kada razvoj mozga rezultira sposobnošću apstraktnog razmišljanja.

U kombinaciji s predtinejdžerskim egocentrizmom to može prerasti u 12-godišnjaka koji je spreman boriti zbog svega i svake razlike u mišljenju. Ako želite izbjeći svađe oko svega, najbolje da pametno birate bitke.

To ne znači da trebate odustati, jednostavno im trebate dati priliku. To će pomoći osnažiti vaše dijete. Kada cijenite njihovo mišljenje doprinosite njihovoj samosvijesti, što gradi samopouzdanje i samopoštovanje.

Generali nakon bitke


Možete koristiti primjere iz svog iskustva kako biste procijenili kako se osjećaju, ali ni pod koju cijenu nemojte im govoriti da točno razumijete kako se osjećaju i što misle. S obzirom na egocentričnost, vjerojatno žive u uvjerenju da se baš nitko nikad nije osjećao poput njih, posebno ne vi!

Ako im želite poslati poruku da suosjećate s njima, pokušajte diskretno spomenuti svoje iskustvo. Primjerice: 'Kada sam bila tvojih godina, sjećam se da sam osjećala...' Na taj način možete dati do znanja da shvaćate kako se osjećaju bez da izravno tvrdite da 'znate kako se osjećaju'.

U predtinejdžerskim i ranim tinejdžerskim godinama djeca počinju tragati za svojim identitetom.

Promjene u tijelu i umu mogu rezultirati da se djeca osjećaju nesigurno i ranjivo. Zato je važno da im pokažete i koliko cijenite sami sebe, jer tako pokazujete koliko je važno brinuti o sebi.

Zapravo, način na koji se ophodite prema sebi ima više utjecaja na to kako će se vaše dijete osjećati, nego da im stalno dajete komplimente i podršku.

 

izvor: www.net.hr

Sada je

Koliko nas je online?

PŠ Tinj

Školski kurikul i GPP

Vremenik

Građanski odgoj

Priloženi dokumenti:
GOO Franka Lisice Polaca.pdf


Popis udžbenika

Raspored zvona

Tražilica



Brojač posjeta
Ispis statistike od 7. 5. 2013.

Ukupno: 89815
Ovaj mjesec: 707
Ovaj tjedan: 49
Danas: 5

Kalendar
« Prosinac 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji


Grb Eko skupine Palatium


Anketa
Koji vam je najbolji predmet?

















Učenje i zabava

 

 


Pitanja i odgovori
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja

Oglasna ploča

Arhiva dokumenata




preskoči na navigaciju